Razgovor sa Strahinjom Blažićem

Pobednikom festivala „Dani Danila Lazovića“ 2015. godine

Strahinja, Vi ste pobedili pre dve godine na festivalu “Dani Danila Lazovića”. Opišite nam šta za Vas znači ova pobeda?
Za mene je to velika privilegija i divno iskustvo. Ponosan sam što sam nosilac povelje koja nosi Danilovo ime i kad god je pogledam u sobi seti me na lepo druženje i srdačne ljude iz Priboja.

Nekada je bila praksa da pobednik učestvuje u radu stručnog žirija. Vi ste poslednji pobednik koji je imao tu čast, s obzirom na to da od ove godine sastav žirija uglavnom čine profesori sa akademija i umetničkih fakulteta i istaknute kolege sa dugogodišnjim iskustvom. Da li je bilo teško ocenjivati mlade kolege, sa kojima ste ili vršnjaci ili približno istih godina?
Lep je osećaj naći se za istim stolom sa profesorima i našim velikim glumcima. Mada se nisam osećao kao da sam deo žirija nego da sam glas publike. Uglavnom sam ocenjivao kolege(da ne kažem kandidate) po tome koliko su dali sebe u pesmi i to preneli na nas (publiku). Uvek sam se pre ocenjivanja konsultovao sa Goricom Popović da li se slaže sa mojojm procenom pa sam na taj način uvek imao mišljenje nekog ko je kompetentniji od mene. Mislim da su na toj takmičarskoj večeri svi studenti pobednici. To nije nikakva fraza jer sama činjenica da su deo festivala koji slavi poeziju i sećanje na našeg danila je kolektivna pobeda.

Vašu mladu, ali plodonosnu karijeru obeležile su kako filmske i televizijske, tako i pozorišne uloge. Koja Vam je omiljena i zašto?
Nemam još iza sebe dovoljan broj naslova predstava ili filmova da bih mogao da kažem koja mi je uloga najdraža ili omiljena. Uglavnom sve što sam radio, bilo u pozorištu ili na filmu je prošlo u sećanju na ljude sa kojima sam se družio dok smo nešto stvarali i iskustva koja su vezana za dešavanja van scene ili iza kamere.

Festival “Dani Danila Lazovića” čuva sećanje na lik i delo Danila Lazovića i afirmiše govorenje poezije. Koliko je važno da negujemo poeziju?
Svake godine je festival sve veći što znači da poezija živi i da postoje mladi ljudi koji je neguju i vole da je govore. Ne pruža se tako često prilika da se studenti sa svih akademija iz regije druže na jednom mestu, razmene iskustva pa i stihove omiljenih pesama.

 

Razgovarao: Dušan Janković

 

 

 

 

 

 

 

 

JoomShaper