Razgovor sa Anom Sofrenović

Muzičkom gošćom festivala „Dani Danila Lazovića“.

Ove godine na festivalu “Dani Danila Lazovića” po treći put će se publici predstaviti muzički gost. Da li ste uzbuđeni što ćete imati priliku da, zajedno sa nama, budete deo jubilarnog festivala i da li ste nekada bili u gradu na Limu?
U Priboju nisam nikad bila i mnogo mi je drago da dolazim na festival da se pridružim svojim kolegama i mladim i starijim i veliko mi je zadovoljstvo što sam pozvana da budem deo jubilarnog festivala. Imam najdublje poštovanje za gradove koji postuju kulturu i tim putem na najlepši način pomažu razvoj svoje sredine.

Ne verujem da neko u Srbiji i regionu ne pamti Vaše maestralne televizijske i filmske uloge. Koji projekat biste posebno izdvojili kao važan za Vas lično i Vašu karijeru?
Projekat koji je verovatno najviše uticao na moju karijeru je film Gorčina Stojanovića “Ubistvo s predumišljajem” i do danas mi je to najdraža filmska uloga, jer je prva i jer je imala veliki uticaj kako na moj privatni, tako i na moj profesionalni život.

Pozorište je takođe deo Vašeg umetničkog sveta. Da li možemo očekivati da Vas uskoro gledamo u nekoj od novih produkcija?
Upravo je u Beogradskom dramskom pozorištu izašla premijera “Zojkin stan” po tekstu Bulgakova u reziji Nataše Poplavske. Posle dosta godina odsustva sa pozorišne scene dobila sam divnu priliku da zaigram sa svojim sjajnim kolegama iz ansambla BDP-a kao i sa grupom izuzetno darovitih novih mladih glumaca i odigram glavnu ulogu u ovoj predstavi koja je na jedan savremen, hrabar i uzbudljiv način dočarala publici priču o Zojkinom stanu i vremenu Oktobarske revolucije. Društvena previranja i snalaženje ljudi u tom periodu, ogromne oscilacije u moralu, etici i ljudi koji su spremni na sve i naterani na svako moguće prilagođavanje u trenutku kad istorija uzdrmava njihovo društvo na svim nivoima je tema koju smo svi u predstavi osetili kao izuzetno aktuelnu temu u našem vremenu.

Priboj je grad koji kao svoju centralnu kulturnu manifestaciju definiše baš ovaj festival i on je davno prešao lokalne okvire i izrastao u važan regionalni festival. Koliko je važno negovati uspomenu na lik i delo umetnika kakav je bio Danilo Lazović?
Predivno je kad grad posveti festival svom glumcu i na taj način očuva sećanje na njega i njegovu karijeru. Glumci traju duže i žive dalje kad se gaji sećanje na njih i kad se pod njihovim imenom okupljaju njihove kolege i nove generacije koje dolaze saznaju više o kolegama koji su radili i stvarali pre njih. To je pravi način da se očuva i poštuje karijera jednog glumca koji više nije sa nama.

Vaš muzički opus uglavnom se bazira na džez i filmskoj muzici, ali nema građanina Srbije koji ne pamti pesmu “Kaži zašto me ostavi” kojom ste debitovali kao vokalna umetnica. Koliko je važna muzika za Vas?
Muzika je uvek bila neodvojivi deo moje karijere i pomogla mi je da steknem veću kontrolu nad svojom karijerom. Muzičari imaju definitivno više mogućnosti da nastupaju i približe se svojoj publici nego što to glumci imaju. Gluma je timski rad i podrazumeva duge pripreme projekata, od nalaženja tekstova, sredstava ili scene za produkciju predstave, tako da je meni muzika omogućila da imam kontinuirani kontakt sa scenom što je za sve nas koji živimo od scenskog pojavljivanja i stvaranja najvažniji aspekt rada i trajanja. Pesma “Kaži zašto me ostavi” je nešto po čemu će me uvek pamtiti jer se pojavila u izuzetno snažnom trenutku za nažu sredinu i odzvonila svom snagom. To je nešto što niko nije mogao da predpostavi ili kontroliše ali desilo se. Ostavila je dubok trag i osećam ogromno zadovoljstvo ali i odgovornost i dan danas prema toj pesmi koja je mnogima bila veoma važna u izuzetno zahtevnom trenutku, a mene približila publici možda više nego i jedan drugi projekat u karijeri.

Priboj je grad koji pored ovog festivala ima čak još dva festivala poezije. Koliko je ona važna za jedano društvo i kulturu uopšte?
Svaki festival i kulturni događaj koji podržava poeziju je od izuzetne važnosti za svako društvo. Mi živimo u izuzetno proznim vremenima i poeziji nije lako da opstane u vremenima kad je grubo preživljavanje u prvom planu. Sve je svedeno na praktičnost i logiku ne bi li se olakšao hod po zemlji. Poezija je ta koja nam nudi trenutak da se odvojimo od svakodnevice i sagledamo i sebe i svoj život iz jedne šire i duhovnije perspektive. I u tome je njena večna vrednost zbog koje duboko verujem da nikad neće nestati.

Razgovarao: Dušan Janković

 

 

 

 

 

 

 

 

JoomShaper